Kada dijete koje je godinama uživalo u sportu iznenada izgubi volju, mnogi roditelji se nađu u dilemi. Šta uraditi kada dijete ne želi da trenira da li nastaviti, napraviti pauzu ili prihvatiti da je vrijeme za promjenu? Šta o tome kažu stručnjaci koji svakodnevno rade s djecom i adolescentima u sportskim klubovima?
Kada entuzijazam zamjeni otpor
Mnogi roditelji čija su djeca trenirala dugi niz godina u sportskim klubovima prije ili kasnije nađu se u sličnoj situaciji. Dijete koje se donedavno radovalo treningu i nije moglo dočekati takmičenje počinje da pokazuje nezainteresovanost, nezadovoljstvo ili čak averziju prema sportu. Ponekad pokušava da izbjegne odlazak u dvoranu ili na igralište, pozivajući se na umor ili druge obaveze. Ponekad, iako rijetko, otvoreno kaže da mu je dosta. Slično se dešava i kod djece koja pohađaju muzičku školu ili druge vannastavne aktivnosti gubitak motivacije nije svojstven samo sportu.
Prepoznavanje da se sportski period možda bliži kraju nije lako — ni za dijete, ni za roditelje.
Takva promjena može biti iznenađujuća i bolna, pogotovo ako je dijete godinama treniralo i postiglo dobre rezultate. Često su i sami roditelji duboko ukorenjeni u klub — pomažu u prevozu, traže sponzore, kupuju opremu.
Zbog svega toga, prepoznavanje da je vrijeme za promjenu nikome ne pada lako. To je i razlog zašto se roditelji u takvim trenucima često pitaju: Da li je ovo samo prolazna faza ili dijete zaista gubi interes? Da li ga pustiti da odustane ili istrajati?
Zašto djeca i tinejdžeri gube motivaciju za sport?
Prema iskustvu stručnjaka, pad motivacije najčešće se javlja u periodima velikih životnih promjena. Aleš Selak, glavni trener Skijaškog skakačkog kluba Mengeš, napominje da se osipanje skakača najčešće događa pri prelasku iz osnovne u srednju školu. „Razlozi koje navode mladi veoma su raznorodni: nezadovoljstvo rezultatima, povećano školsko opterećenje ili jednostavno sve veća privlačnost drugih aktivnosti i druženja.“ Upravo u tom periodu, dobra organizacija porodičnog rasporeda i vannastavnih aktivnosti može biti od ključne pomoći.
Tjaša Prinčič, predsednica Skijaškog kluba Gorica, ističe da su djeca koja se bave skijanjem često odsutna od kuće i škole. „Motivacija može početi da opada zbog nepostizanja željenih rezultata i teškoća u usklađivanju školskih i sportskih obaveza. S godinama, treninzi postaju zahtjevniji, što može dovesti do preopterećenja i umora.“
„Djeca koja se bave sportom često su daleko od kuće i mnogo odsustvuju iz škole.“
U timskim sportovima situacija se dodatno komplikuje razvojnim promjenama. Deja Ivanović, direktorka Rukometnog kluba Krim, naglašava da su najkritičniji periodi pubertet i prelazak između obrazovnih nivoa. „Tada se prioriteti, interesi i želje djeteta često mijenjaju.“
Kako prepoznati da nije samo loš dan?
Loši dani su deo svakog sporta i svakog odrastanja. Ključno pitanje za roditelje je kako razlikovati prolazni pad raspoloženja od produženog gubitka motivacije. Prema riječima Deje Ivanović, pad motivacije brzo postaje vidljiv: „Djecа su manje fokusirana, manje efikasna, često kasne ili izostaju s treninga.“
Roditelji ne moraju biti prvi koji to primete. „Ponekad dijete razgovara o svojim sumnjama sa saigračima ili prijateljima, jer mu je lakše nego da o tome priča kod kuće ili u klubu.“ — dodaje Ivanović.
Znaci koji ukazuju da nije samo loš dan:
- Dijete redovno izbjegava treninge ili traži izgovore
- Primjetno je odsutno, nezainteresovano ili nervozno prije i poslije treninga
- Pad forme traje duže od dve-tri nedelje
- Dijete prestaje da priča o sportu, saigračima ili takmičenjima
- Otvoreno izražava da mu je dosta ili da ne želi da nastavi
Savjeti roditeljima: bez pritiska
Svi stručnjaci s kojima smo razgovarali slažu se u jednoj tački — pritisak nije rješenje. Roditeljima se preporučuje da razgovaraju s djetetom, prate razliku između kratkoročnih fluktuacija i dužeg gubitka interesa i po potrebi omoguće pauzu.
Kada je gubitak motivacije izrazit, klubovi obično zajedno s djetetom i roditeljima prave plan. Nekad to znači kratku pauzu. Nekad dogovor da dijete izdrži do kraja sezone, pa da se odluka donese mirno.
„Pokušajte da objasnite djetetu zašto je sport koristan — ne samo zbog rezultata, već i zbog zdravog načina života, prijateljstava i navika koje traju ceo život.“
Deja Ivanović, koja s ponosom napominje da pod okriljem RK Krim trenira oko 500 devojaka, ističe da je u takvim trenucima ključno pokazati djetetu razumjevanje i podršku i pružiti mu osećaj sigurnosti. Agresivan ili zapovednički pristup retko donosi rezultate. Umesto toga, razgovarajte o vrijednostima sporta koje prevazilaze rezultate.
Završetak aktivne karijere nije poraz
Aleš Selak i Tjaša Prinčič imaju sličnu poruku: loš dan nije isto što i dugotrajna kriza. Kada dijete duže vreme pokazuje otpor, teže mu polazi od kuće na trening i gubi interesovanje, neophodno je da roditelji i klub komuniciraju i zajednički pronađu rešenje. Ponekad postoji put povratka, a ponekad ga nema — i to je u redu.
„Najbolji sportista nije nužno onaj s najboljim rezultatima, već onaj koji izlazi s terena nasmijan i s pozitivnim osjećanjima.“
Deja Ivanović, i sama odlična sportistkinja, podsjeća da vrhunska sportska karijera čeka samo nekolicinu. Procenat dece koja postanu profesionalni sportisti veoma je mali. Zadatak klubova i roditelja je, prije svega, da stvore zdrav i pozitivan odnos prema kretanju — koji ostaje i kada se klupe zamjene za tribine ili staze za parkove.
Ako dijete više ne želi da trenira, to ne znači da su godine radosti, truda i žrtvovanja bile uzaludne. Naprotiv, mnogi bivši sportisti ostaju trajno povezani sa sportom — kao treneri, rekreativci ili kao roditelji koji prenose ljubav prema aktivnom životu na svoju djecu.
Odrasli treba da znaju da naprave korak unazad
Roditeljima rijetko bude svejedno kada dijete izgubi motivaciju za sport. Ponekad mogu pomoći djetetu da prođe kroz krizu, a ponekad je njihova uloga da mu pomognu da shvati da je vrijeme za promjenu. Zajednički imenilac svakog dobrog roditeljskog koraka trebalo bi da bude razumjevanje. Sport treba da ostane mjesto radosti, kretanja i rasta a ne poligon za pritisak ili ispunjavanje tuđih očekivanja. Ako odrasli reaguju mirno i promišljeno, pomažu djetetu da sačuva nešto veoma vrijedno: pozitivan stav prema kretanju koji će ga pratiti cijelog života.
Sport je zdrav, neka bude i siguran
Uz mnoge dobre efekte sporta, uvek postoji mogućnost povrede. Sa osiguranjem od nezgode za djecu i mlade, koje se može nadograditi uz doplatu za sportske i rizične aktivnosti, moći ćete da obezbjedite svom djetetu kvalitetnu medicinsku njegu u slučaju povrede.
