„Brisala sam pod kada me je u donjem dijelu leđa uhvatio bol toliko jak da mi je oduzeo dah. Samo sam kleknula i više nisam mogla da se ispravim”, opisuje Irena Čestnik svoj prvi susret sa išijasom. U srednjim tridesetim, puna energije i elana, ovim bolom bila je potpuno iznenađena. O tome kako prepoznati išijas i kako se nositi s njim, razgovarali smo i sa stručnjakom.
Različiti problemi s kičmom i s njom povezanim bolom više nisu rijetkost. Iako su najčešće degenerativni ili uslovljeni starošću, problemi s kičmom se danas sve češće pojavljuju kod sve mlađih i mlađih ljudi.
„Problemi počinju između 30 i 40 godina, kako kod muškaraca tako i kod žena. Pojavljuju se malo češće nakon 60. godine”, objašnjava mr Andrej Strahovnik, MD, specijalista ortopedske hirurgije, koji ima svoju praksu u specijalističkoj klinici Dvorec Lanovž u Celju.
Čest uzrok problema s kičmom u savremenom svijetu jeste to što se ljudi ne kreću dovoljno i previše sjede ispred računara. To dovodi i do gojaznosti. Kada čitamo i pišemo, a posebno kada radimo za računarom, najčešće sjedimo u pogrešnom položaju.
Savremeni način života zapravo vas prisiljava da veći deo dana presjedite. Brz tempo, puno posla ispred ekrana, sjedenje u autu i sve manje vremena za aktivno vježbanje uzimaju svoj danak. Bol u leđima u našem društvu postaje prava epidemija.
Znaci išijasa
Irena nije ni pomislila na išijas kada je prvi put osjetila bol. „Za mene je to bio bol u donjem dijelu leđa, pa sam otišla na masažu kod sportskog terapeuta, koji me je dobro izmasirao i stavio flaster, koji sam na donjem dijelu leđa morala da nosim pet dana. Terapija mi je pomogla, ali od tada su mi ostali povremeni blagi bolovi u donjem dijelu leđa, koje nisam shvatala previše ozbiljno”, objašnjava Irena.
Bol koji se širi od kičme do kuka ili sjedećeg dijela, a ne niže u nogu, više je znak habanja kičmenih pršljenova, a ne išijasa, objašnjava dr Strahovnik.
„Išijas, ili upala išijasnog nerva, karakteriše bol iz lumbalnog dela kičme koji se širi na područje koje zahvaćeni nerv inervira. Kod išijasa bol nije ograničen na kičmu, već se širi u nogu, po pravilu, niže od kolena. Obično je bol u nogama praćen i osećajem ukočenosti u potkolenici i stopalu ili osećajem peckanja”, dr Strahovnik jasno objašnjava.
„Mislila sam da je išijas bolest starijih osoba, pa nisam ni razmišljala o tome”, kaže Irena. Međutim, išijas je i te kako uticao na njen život. „Posle pet godina intenzivan bol mi se vratio dok sam lopatala sneg. Iznenada, došlo je do peckanja u donjem delu leđa, a bol se postepeno širio niz desnu nogu. Teško mi je opisati taj jak bol, jer nisam mogla da stojim, sedim ili ležim. Nisam razumela zašto me i noga boli”, priseća se ona.
Nije oklevala da poseti lekara. „Već sledećeg dana su me odvezli kod lekara. Bio mi je problem i u auto da uđem. Mogla sam da osetim svaki kamenčić na putu, a bol je bio nepodnošljiv.”
Kada kod ljekara?
Ireni je odmah dijagnostikovan išijas i sproveden uobičajen tretman – dobila je inekciju analgetika i antiinflamatorne lijekove.
Posjeta ljekaru nije uvek neophodna. „U oko 80 odsto slučajeva išijas se postepeno povlači sam od sebe u periodu od šest nedelja. Ako bol nije previše jak, možemo sebi pomoći blažim lijekovima protiv bolova, koji se takođe mogu dobiti bez recepta. Istovremeno, potrebno je da se uzdržimo od obavljanja aktivnosti koje bi pojačale bol, kao što su savijanje, podizanje tereta, insistiranje na neprirodnim položajima i sl.”, kaže dr Strahovnik.
Posjetu ljekaru dr Strahovnik savjetuje ukoliko je bol izraženiji. „Pored bolova u nogama, može doći i do smanjene snage u stopalu, mada vrlo rijetko, na primjer, kada stopalo ne drži položaj u kojem se stoji na prstima ili petama. Osim toga, mogu se javiti poremećaji tokom mokrenja ili pražnjenja creva. U tim slučajevima potrebno je odmah posjetiti lekara”, upozorava on.
Kako možete sebi pomoći?
„Ležala sam kod kuće četiri dana, nisam mogla ni da ustanem, a petog dana sam pozvala sportskog masera, objasnila mu svoj problem i rekla da uzimam tablete, koje nisu mnogo pomogle”, opisuje Irena svoje iskustvo. Električnim šokovima i vakumom, nakon nekoliko terapeutskih masaža, oslobodila sam se bola.
„Terapeut mi je objasnio da će liječenje trajati dugo i da ću se teško osloboditi išijasa.”
Ali ona nije odustala. Jednom mjesečno imala je terapeutsku masažu mada je, kako kaže, blagotvoran efekat bio kratkotrajan. „U međuvremenu sam otišla kod ljekara jer sam lagano šepala i nekoliko puta osjetila peckanje u stopalu”, tvrdi ona. Doktorica joj je savetovala da radi vježbe za donji dio leđa, koje je Irena takođe redovno izvodila.
Dr Strahovnik naglašava da najmanje pola godine treba vežbati svaki dan, prije nego što se može očekivati vidljivo poboljšanje.
„Redovno sam vježbala, išla na masaže, bila oprezna pri dizanju tereta, izbjegavala čučanj i položaje u kojima se tijelo savija. Poslije godinu i po dana, odjednom sam shvatila da mogu normalno da hodam i da više ne osjećam bol. Skoro da nisam mogla da vjerujem, jer sam se već navikla na bol”, potvrđuje Irena mišljenje lekara.
Vježbe mogu da pomognu, ali ako je bol izraženiji i traje najmanje dvije nedelje, dr Strahovnik savjetuje posjetu fizioterapeutu. On će moći da vas posavjetuje koje vježbe su pogodne i kako da ih pravilno izvodite, kao i da na različite načine ublaži bol.
Ako je bol jak, preporučuje se da prvo posjetite doktora, a zatim fizioterapeuta.
Irena povremeno i dalje osgeća blagi bol u donjem dijelu leđa. Pomaže joj nanošenje posebne kreme, gela koji daje blagotvoran osećaj topline. Ako su bolovi iznenadni i jaki, preporučuje se hlađenje dela kičme ili zgloba hladnom oblogom, koju je dobro imati pri ruci u slučaju išijasa. Međutim, ako se radi o dugotrajnim bolovima, preporučuje se zagrijavanje problematičnog mjesta, ali i umotavanje.
„U našim apotekama možemo da kupimo i specijalne flastere za ublažavanje bolova, koji takođe griju i pomažu”, savjetuje Irena iz iskustva.
Čak i kod išijasa, prevencija se računa
„Da vas išijas (ponovo) ne bi pogodio, važno je da budete fizički aktivni i redovno radite vježbe za kičmu i pazite da je ne preopteretite. Pokret jača kičmu, isteže, podmazuje i hrani kosti. Redovna vježba ne samo da jača mišiće već i kosti, pomaže u otklanjanju bolova, pa čak i defekata u kičmi. Ali ipak budite oprezni. Nije svaki pokret koristan”, ističe dr Strahovnik.
Stručnjaci smatraju da su najbolje raznovrsne vježbe poput hodanja, trčanja, plivanja i vožnje bicikla. Sportovi s većim jednostranim opterećenjem, kao što su tenis, košarka, golf itd. bez prethodne fizičke spreme i zagrijavanja mogu biti štetni za kičmu.
„Dosta vježbam samostalno, vozim bicikl, a prije svega pazim da nekim nepravilno izvršenim pokretima ne opteretim kičmu”, opisuje Irena svoj trenutni ritam života. Da biste se zaštitili od negativnih posledica dugotrajnog sjedenja, koje može da izazove probleme s leđima, možete sebi pomoći i sa jednostavnim vježbama.
Da biste se zaštitili od negativnih posljedica dugotrajnog sjedenja, što može izazvati probleme s kičmom, možete sebi da pomognete jednostavnim vježbama jednostavnim vježbama.
„Ubjeđena sam da se redovnim vježbanjem išijas može spriječiti”, zaključuje Irena na osnovu svog iskustva.
Izvor: Vse bo v redu.
