Kada dijete razvije interesovanje za sport kasnije od vršnjaka, mnogi roditelji se pitaju kako pronaći sportski klub za stariju djecu koji će ih zaista prihvatiti i pružiti im podršku. Djeca koja uživaju u sportskim aktivnostima zaslužuju priliku da pokušaju da razviju svoj talenat, bez obzira na uzrast. U praksi, međutim, put do sportskog kluba često je teži za starije početnike. Mjesta u grupama su ograničena, takmičarski timovi formiraju se veoma rano, a razlike u znanju između djece mogu postati značajne. Provjerili smo šta različiti sportski klubovi i organizacije misle o tome.
Kako pronaći sportski klub za stariju decu koji njeguje igru i razvoj
Svake godine hiljade djece traži sportske klubove i udruženja u kojima bi se mogli posvetiti sportu koji ih zanima, a možda čak i pokušati da iz njega razviju sportsku karijeru. Ali ima i mnogo djece koja bi samo voljela da se opušteno igraju sa svojim vršnjacima, a da ih ne zanimaju takmičenja i rezultati. Roditelji igraju veliku ulogu u tome. Neki roditelji djecu žele brzo da usmjere na ozbiljnije treninge i takmičenja, dok drugi nastoje da sport ostane prvenstveno zabava i opuštanje. Često od stava roditelja zavisi kada će dijete početi da se bavi sportom.
Razlike u prethodnom znanju među vršnjacima, takmičarskim sistemima, vremenskim ograničenjima, kao i klupskim kapacitetima, često utiču na to da li stariji početnici mogu da se uklope u odgovarajuću grupu. Zato neka djeca završavaju svoj sportski put ranije nego što bi željela, ili ne pronađu program koji bi bio prilagođen njihovim željama i sposobnostima.
Da li je desetogodišnje dijete prestaro da se upiše u sportski klub?
Sve je više roditelja koji su iskusili da sportski klubovi ili organizacije odbijaju djecu koja imaju deset ili više godina, jer se smatra da je prekasno da postignu vidljiv sportski napredak. U nekim sportskim disciplinama, razlika između djece koja su od malih nogu bila uključena u sportske klubove i onih koji su im se tek nedavno posvetili zapravo je velika. Ipak, to ne bi trebalo da bude razlog da se starijoj djeci uskrati učešće. Na kraju krajeva, starija deca su svjesnija svojih sposobnosti, želja i ograničenja.
Dobro došli, djeco skoro svih uzrasta
U mnogim sportovima postoji prostor i za starije početnike. Veslanje je odličan primjer takvog sporta. Preporuka je da se sa veslanjem započne oko jedanaeste godine, kada su djeca dovoljno fizički razvijena da savladaju osnovne pokrete. Početak može da bude i znatno kasniji, što veslanje čini veoma pristupačnim djeci koja svoj sport otkriju tek u tinejdžerskom dobu.
Veslanje je spoj snage, izdržljivosti, tehnike i timskog duha. Sve te vještine mogu se uspješno naučiti i kasnije. Djeca i mladi koji se prvi put susreću sa veslanjem brzo napreduju uz pravilne treninge, a zajedništvo na vodi često ih dodatno motiviše da ostanu u sportu dugi niz godina.
Ako u vašem gradu nema klub za veslanje, pokušajte u nekim od klubova za borilačke sportove koji primaju djecu starijih uzrasta.
Sport treba da bude zabavan, da predstavlja igru i opuštanje
Za vrhunske rezultate u sportu važno je započeti trening u pravom uzrastu – ali taj uzrast nije isti za sve discipline. Potencijal za vrhunski sport najčešće se ne prepoznaje odmah, već tokom procesa treninga i takmičenja, kada se izdvoje deca sa izraženijom motivacijom, sportskom inteligencijom i osjećajem za igru.
U kolektivnim sportovima s loptom, poput rukometa, djeca se uglavnom uključuju u organizovane treninge od nižih razreda osnovne škole, kada su već sposobna za osnovnu koncentraciju i praćenje grupnih aktivnosti. Iskustvo pokazuje da je poželjno da se s treninzima započne do desete godine, iako vrata klubova najčešće ostaju otvorena i za stariju djecu. U ranijem uzrastu akcenat je na igri, osnovnoj motorici i razvoju ljubavi prema sportu, a ne na takmičarskim rezultatima.
Kod sportova koji su motorički zahtevniji, poput odbojke, preporuka je da se sa ozbiljnijim i strukturiranim treninzima krene nešto kasnije. U mlađem uzrastu fokus je na razvoju opštih motoričkih veština, koordinacije i timske igre, dok se intenzivniji treninzi obično uvode u tinejdžerskom periodu.
Gimnastika, s druge strane, funkcioniše po potpuno drugačijem principu. Programi često počinju već u predškolskom uzrastu, kada djeca kroz igru usvajaju osnovne oblike kretanja. Prvi gimnastički elementi uvode se u ranom školskom dobu, a ulazak u takmičarski program zahtijeva raniji početak nego u većini drugih sportova. Ipak, stručnjaci ističu da ove starosne granice ne treba posmatrati kao stroga pravila.
Bez obzira na sport, zajednička poruka je jasna: za rekreativno bavljenje sportom nikada nije kasno. Motivacija, želja i kontinuitet često su važniji od „idealnog” uzrasta ili teorijskih predispozicija. Svakom djetetu – ali i odrasloj osobi – moguće je da pronađe nivo i formu treninga u kojoj može da napreduje, razvija svoje sposobnosti i, što je najvažnije, uživa u sportu.
Želja djeteta je važnija od starosti ili talenta
Upoznavanje sporta, učenje osnovnih vještina i razvoj motoričkih i karakternih osobina zahtevaju vrijme. U timskim sportovima to podrazumeva i razumevanje da je uspjeh tima važniji od ličnih ciljeva djeteta. Sport donosi mnogo koristi deci i adolescentima. Jača samopouzdanje, razvija osećaj odgovornosti i pomaže im da razumeju i uspjeh i neuspjeh, što su iskustva koja kasnije koriste i van sportskih terena. Sport nije samo takmičenje on podstiče aktivno provođenje slobodnog vremena, prijateljstvo i saradnju.
Roditelji u svemu tome imaju veoma važnu ulogu. Djeca koja čuju iste poruke kod kuće i u sportskim klubovima napreduju sigurnije i lakše donose dobre odluke.
Učinite da sport bude djeci radost
Pretjerana selekcija u ranom uzrastu nije dobra za razvoj djece. To je jasno i u skandinavskim zemljama, gde se u određenim sportovima djeca do tinejdžerskog doba namerno ne nagrađuju titulama najboljih i ne održavaju se zvanična takmičenja za mlađe uzraste. Ideja je da na putu ka sportskom razvoju već postoji dovoljno prepreka i bez dodatnog pritiska.
Preveliki intenzitet treninga, nedostatak slobodnog vremena i teško usklađivanje sporta i škole mogu dovesti do toga da dijete prerano odustane od ozbiljnijeg bavljenja sportom. Zato je važno da u sport bude uključeno što više djece. Tako se stvara šira osnova iz koje kasnije mogu da izrastu takmičari, ali se istovremeno i većem broju djece pruža prilika da upoznaju sport na prijatan i podsticajan način.
Na taj način sport utiče na dijete na najzdraviji mogući način. Djeca razvijaju ljubav prema fizičkoj aktivnosti i navike zdravog života, čak i ako se ne bave sportom na takmičarskom nivou.
Šta roditelji mogu da urade?
Da bi dijete pronašlo svoj put u sportu, roditelji mogu mnogo da pomognu. Važno je:
- da se polazi od interesovanja djeteta, a ne od ambicija roditelja,
- da se istraže rekreativne, početničke ili prelazne grupe,
- da se sa trenerom razgovara o realnim očekivanjima,
- da se djetetu da vremena da pronađe šta mu odgovara i šta ga zaista čini srećnim,
- da se dijete podrži čak i kada izabere manje takmičarski, a više rekreativan put.
Sport djetetu može da pruži mnogo više od samih rezultata. Donosi iskustva koja će mu koristiti i van terena.
Čak i ako dijete otkrije želju za sportom kasnije nego njegovi vršnjaci, to ne znači da je zakasnilo. Uz podršku roditelja i okruženje koje ga ohrabruje, dijete može da pronađe aktivnost u kojoj će napredovati svojim tempom i uživati bez pritiska.
Sport je sjajan, ali uvek postoji mogućnost povrede
Bez obzira na to da li se dijete bavi sportom rekreativno ili takmičarski, povreda se ponekad može dogoditi. Udarac, uganuće ili nešto ozbiljnije ne može se uvek spriječiti, ali moramo učiniti sve što možemo kako bi djeca bila adekvatno zaštićena.
Kada dijete ulazi u svijet sporta, roditeljima je važno da znaju da je njihovo dijete zaštićeno od povreda koje se mogu dogoditi za vrijeme obavljanja sportskih aktivnosti, kao i tokom putovanja na takmičenja i treninge.
Osiguranjem djece i omladine od posljedica nesrećnog slučaja pri obavljanju sportskih aktivnosti možemo biti sigurni da su djeca adekvatno zaštićena. Nastankom osiguranog slučaja ugovoreno osiguranje pruža sigurnost i pomaže da period oporavka prođe što bezbjednije i mirnije.
Tako dijete može da uživa u sportu bez pritiska, bilo da trenira rekreativno ili je upisano u sportski klub, dok roditelji imaju dodatnu sigurnost zahvaljujući osiguranju.
Izvor: Vse bo v redu
