Roditelji igraju ključnu ulogu u identifikovanju i rješavanju problema.
Ovisnost o internetu je jedan od oblika nehemijske ovisnosti, koja je, prema nekim globalnim istraživanjima, već pretekla ovisnost od psihoaktivnih supstanci i alkohola. Provjerili smo sa stručnjacima kako prepoznati ovisnost o internetu i kako se uspješno suočiti sa djetetom.
“U zadnjih pet godina svjedoci smo mnogih primjera nehemijskih ovisnosti. Nažalost, najveći broj je primjećen kod najranjivije starosne grupe – kod djece.”, objašnjava Miha Kramli, šef Centra za liječenje nehemijske ovisnosti u Novoj Gorici.
Upotreba interneta i drugih tehnoloških inovacija naravno nije štetna sve dok podržava svakodnevni život ili rad. Teškoće nastaju kada tehnologija koju koristimo za zabavu utiče na psihološku stabilnost pojedinca. Posebno su izložena djeca jer je njima teže da sami kontrolišu upotrebu tehnologije.
Kada je previše?
Zdrava granica u korištenju tehnologije i interneta ovisi o djetetu. “Neka djeca će poslušati vaše upute i nakon pet sati surfanja internetom prekinuti sve aktivnost bez primjedbi. Drugi će se opirati i postati uznemireni. To su dvije različite grupe djece, a ni prva ni druga grupa nemaju uravnoteženo, zdravo, korištenje tehnologije “, objašnjava Kramli.
Naš sagovornik preporučuje da osnovci ne troše više od jednog sata dnevno na internet ili tehnologiju za zabavu.
Od primjernog ponašanja do ovisnosti o internetu
Kramli preporučuje da za procjenu da li vaše dijete ima problem sa upotrebom tehnologije i interneta, koristite četiri faze ponašanja:
1. Obrazac je faza kojoj treba težiti. U ovoj fazi će dijete kada ga zovete da dođe jesti, doći bez oklijevanja. Za vrijeme jela neće biti nestrpljivo i učestvovaće u razgovoru. Nakon obroka će ostati u vašem društvu ili se zabaviti nekom drugom aktivnošću.
2. Navika je nivo koji zahtijeva vašu pažnju i spremnost da djelujete. U ovoj fazi, dijete će se odazvati vašem pozivu i reći vam da će vam se pridružiti za par minuta, a onda će brzo na to zaboraviti. Obrok će pojesti brzo i požuriti da se vrati računaru.
3. Prisilno ponašanje ukazuje da je situacija već veoma ozbiljna. Vaše dijete se odupire vašim uputama. Ako mu zaprijetite oduzimanjem uređaja, reaguje povišenim tonom i nervozom.
4. Ovisnost je najgora vrsta ponašanja, kada dijete vaš poziv na ručak uopšte ne registruje. A kada mu pokušate skrenuti pažnju postaje nasilano.
Prelaz između faza može biti vrlo brz. To potvrđuje i porodica koja je sa nama podijelila svoju priču. “Moj sin je počeo provoditi puno vremena na internetu i igrati online igrice kada smo mu kupili mobilni telefon. Sve teže ga je bilo uvjeriti da odloži telefon i posveti se drugim aktivnostima”, objašnjava mama Mojca.
Identifikujte znakove ovisnosti
Pored faza ponašanja, dobro je znati i neke druge znakove koji ukazuju da vaše dijete ima problem. Često su među njima:
- gubljenje osećaja za vrijeme;
- udaljavanje od prijatelja i porodice;
- napuštanje fizičkih i društvenih aktivnosti;
- jelo pred računarom;
- zanemarivanje školskih obaveza;
- problemi sa spavanjem …
Ne oklevajte da tražite stručnu pomoć
“Roditelji često ne prepoznaju pomjene u ponašanju dok ne postanu ozbiljan problem. Stručna pomoć je često potrebna u fazi navike, a svakako u slučaju ako je dijete u fazi prisilnog ponašanja ili ovisnosti”, objašnjava Kramli.
Kasnu reakciju roditelja na prekomjerno korištenje interneta objašnjava činjenica da roditelji ne podnose da im dijete bude ljutito ili da pati. “Oni nisu svjesni da je patnja koju dijete doživljava dok mu ograničavaju pristup internetu osnova za sreću u budućnosti”, dodaje on.
Prevencija je najbolje rješenje
Kako bi se spriječili ozbiljni problemi koji bi zahtijevali stručnu pomoć, najbolje je preventivno djelovati.
“E-obrazovanje dijete trebamo početi vrlo rano, i najbolje je vlastitim primjerom djetetu pokazati kako, šta i kada od uređaja koristimo“ objašnjava Špela Reš iz udruženja Logout (Centar za pomoć pri prevelikoj upotrebi interneta), gdje se preventivnim aktivnostima posvećuje velika pažnja.
Direktna upotreba interneta se ne preporučuje do druge godine života djeteta. U ovom periodu dijete treba prvenstveno kontakt i emocionalne odnose s roditeljima.
Kada dijete počne gledati crtane filmove na internetu ili slušati bajke, to je vrijeme za uvođenje pravila koje treba poštovati makar u predškolskom uzrastu:
- roditelji procenjuju pogodnost sadržaja za djetetove godine;
- roditelji su ti koji upravljaju uređajem ili su stalno prisutni prilikom korišćenja;
- roditelji ograničavaju i kontrolišu upotrebu uređaja.
“Roditelji treba da uvedu i provode pravila barem do djetetovog uzrasta od 14 godina, a kasnije su učinkovitiji dogovori. To znači da mlada osoba sa svojim željama, potrebama i argumentima učestvuje u postavljanju dogovora”, objašnjava Špela Reš.
Pomaže vam i tehnologija
Stalno praćenje djeteta je, naravno, nemoguće. Ako često niste kod kuće, preporučujemo da u pravila uključite da djeca koriste uređaj samo kada ste kod kuće.
Jedno od rješenja za ograničavanje upotrebe tehnologije su aplikacije za roditeljsku kontrolu kao što su AppLock, Kids Place, Screen Time, Secure Teen i druge. Oni mogu pomoći roditeljima da zabilježe vrijeme koje dijete troši koristeći uređaj. Takođe pomoću njih saznaju i koje sadržaje dijete koristi.
“Ovo je naravno samo pomoć i ne treba biti ključni element. Tehnološki obučeni adolescenti brzo saznaju kako zaobići ove uređaje”, upozorava Reš.
Na kraju, dodao je da je ključ u otvorenim razgovorima između članova porodice. U njima djeci možete objasniti kako i kada je prikladno koristiti internet i tehnologiju i prezentirati im potencijalne opasnosti.
Izvor: Vse bo v redu
